utorak, 23.11.2010.
IT'S ALIVE!
Ražmišljam o tome da ponovno počnem pisati blog. Ovaj, naravno. Da, možete li vjerovati, snovi vam napokon postaju stvarnost.
BRB
srijeda, 06.01.2010.
Fun theory
četvrtak, 24.12.2009.
Sretan vam Božić od čika Joze, dva Igora i mene
Čika Jozini hambići su zakon!
Jozo 'The Poisoner' from Igor Sambolec on Vimeo.
petak, 27.11.2009.
Rođendanska fangirl
Moram vam se (a posebno PartizAni) pohvaliti da imam divnu Ljubicu.
Iako me većinu puta, dok gugućem o svojim serijama i tetama u njima, gleda u čudu i misli si Ova je luda, sinoć je ipak prešla na tamnu stranu i poklonila mi divan poklon za rođendan. Naime, kupila je majicu i odnijela kod čike da da na nju otisne 'Fangirl and proud of it', moto kojega se drže millions of fangirls diljem svijeta, a samo rijetki imaju otisnuto na majicama.
Eto, pohvalila sam se vama, a sad se idem na drugi blog pohvaliti svojim fancurkama.
utorak, 10.11.2009.
Šefice na rubu živčanog sloma
Već sam u nekoliko navrata na ovom blogu naglasila kako nisam osoba koja podržava dramu, a pogotovo ne onu agresivnog tipa. Nikad mi nisu niti će mi ikada biti jasni ljudi koji se izražavaju na način fizičke i/ili verbalne agresije. Da pitam svoju prijateljicu psihologinju, možebitno bi mi rekla kako je ta agresivnost način da maskiraju svoju nesigurnost i nesposobnost izražavanja, ili jednostavno svoju nesposobnost, točka.
Posao kojim se trenutno bavim je zanimljiv i, moglo bi se reći, jedan jedini koji sam dobila koliko-toliko u struci svih ovih godina otkad sam radno aktivna. Ono što mi se kod njega sviđa je doticaj s ljudima raznih profila, komunikacija, ozbiljnost, humor i originalnost kojoj ponekad možete svjedočiti od ljudi od kojih bi to najmanje očekivali. Ono što ne volim kod ovog posla je, više-manje, sve ostalo, a prvenstveno način na koji su se šefovi (a od nedavno, Vrhovna Šefica) odnosili prema zaposlenima. Uvjeti rada, ugovor i novčana naknada za rad neka za sada ostanu po strani jer se danas čovjek mora osjećati sretnikom što uopće ima ikakav posao, iako sve navedeno više podsjeća na čisto izrabljivanje, a ne na radni odnos. No na odnos nadređenih nad rajom se moram osvrnuti.
Naime, stvari u Firmi nisu u najsjajnijoj formi i to odnedavno kada je, sumnjamo kolegice i ja, jedan od Nižih Šefova napravio neku masnu brljotinu i sve je ošlo u vražju mater. Kad se to dogodilo, cijelu Firmu je preuzela sada nam Vrhovna Šefica. I prije smo svi mi zaposlenici s vremena na vrijeme bili mahom 'idioti', 'nesposobni' i 'minutu pred otkaz', ali sad su stvari već postale malo bizarnije.
Kao što i rekoh, ne razumijem ljude koji stvari na prvu loptu idu rješavati agresijom, a u slučaju Vrhovne Šefice radi se o verbalnoj. Prvo nas je sve redom, prije neka dva tjedna, zvala telefonom kako bi nam, urlajući u telefonsku slušalicu, prijetila otkazom ako nastavimo raditi posao kao što nam je od samog početka radnog odnosa bilo objašnjeno (od strane jednog od, navodno, posrnulih Nižih Šefova) da moramo raditi (jer ako ne budemo, slijedio je, naravno, otkaz) i onda nam održala monolog o tome kako je ona Firma, ona je Vrhovna Šefica i samo je bog iznad nje (karikiram malo, ali to je bila bit) i ako ne budemo radili kako nam ona nalaže, gorjet ćemo na lomači kao nezaposleni grešnici. Ili od prilike tako nešto.
Pregrizla sam ja to njeno Urbi Et Orbi obraćanje, kao i sve moje kolegice iako, moram priznati, malo mi je falilo da se ne opalim smijati točno usred njenog govora, ali onda bih tek bila u banani. A recite mi, molim vas, što učiniti kad vam netko nakon vašeg Halo ide prijetiti Sodomom i Gomorom u vezi nečega s čime vi nemate ama baš nikakvog doticaja osim što kao ovčica izvršavate naredbe koje vam je servirao (pismeno i usmeno, ali ne nužno i gramatički točno) jednom davno Niži Šef? Ništa. Možete se samo čuditi stupnju ludila kojem svjedočite u datom trenutku i ne dati se smesti. Da, Šefice, naravno. Razumem!
No danas se opet obratila Vrhovna Šefica i to samo meni. Priznam, bila sam foolish pa sam se za savjet obratila jednoj od, očito, običnih kolegica, a ne Njoj i to je za posljedicu imalo izljev njenog vrućeg gnjeva. Znate da je 5 do 12 kad vam se nadređena poistovjećuje sa Firmom, kad vam urla u slušalicu da radite za nju i da vaše dupe pripada njoj i dok god radite kod nje ona vas ima guziti i zvati vas njenom kučkom, a vi ćete to voljeti i bit će to melem za vaše uši. U suprotnom vam slijedi otkaz. Naravno, i ovog sam puta malo iskarikirala, ali više-manje je to sažetak njenog monologa.
Ne želim izgubiti posao koliko god da je jadno plaćen, koliko god da me guze sa rasporedom, radom nedjeljom, blagdanom i dostupnošću 24 sata dnevno, ali ako netko misli da je ovakav nastup način da se komunicira sa zaposlenikom onda se grdo vara. Urlanje i prijetnje me neće navesti da vas se bojim ili da vas poštujem. Jedino vas mogu smatrati apsolutno spremnima za malu sobicu i tapecirane zidove. I nadati se da me netko napokon pozove na razgovor za novi posao, ili, još bolje, ponudi mi posao pa da se gubim odavde.
utorak, 27.10.2009.
Dal' da se smijem, il' da plačem?
Malo prije, odem ja na stranicu Posao.hr da vidim ima li što reprezentativno za prijavit se, kakav natječaj ili nešto... kad ono - grom i pakao!
Nives C objavila natječaj za dvojnicu na stranicama Posao.hr. Već vidim sve strine (i sebe) u Borosanama kako šalju svoje kratke životopise i fotografije kako bi na trenutak živjele hrvatski san: biti dvojnicom Nives(i)C(e) Drpić.
Prigodno, reklo bi se:
nedjelja, 25.10.2009.
Zašto me živciraju ljudi koje živcira zimsko računanje vremena
Živciraju me ljudi koji brundaju zbog pomicanje sata tijekom zimskog računanja vremena. Evo i danas čitam, već na nekoliko mjesta, kako ljudi kukaju što se moraju ustati po mraku pa ići na posao i vraćati se s njega taman kad mrak počne opet padati. Kažu, cijeli dan ne vide sunca jer baš u to vrijeme rade pa nemaju kada prošetati i upiti malo sunčevih zraka. I za sve to je krivo zimsko računanje vremena i prokleto pomicanje sata.
Here's an idea: ako vam baš toliko nedostaje sunca i pati vas odlazak na posao i dolazak sa istog po mraku – a vi idite raditi u drugu smjenu! Odete po danu, vratite se po mraku, a ciiiiiiiiiijelo prijepodne imate za plandovati na divnom i moćnom zimskom suncu, mašala. Ili promijenite posao; budite dostavljač ili svirajte neki instrumentić na Korzu. Ili dajte otkaz pa uživajte u slobodnom vremenu i suncu koliko vas volja. Vjerojatno ćete skinuti i koji kilogram umjesto da se udebljate kao što to biva kod većine za vrijeme zimskih mjeseci jer zbog svoje ljubavi prema suncu i danjem svijetlu, ali i gubitka posla, nećete imati što jesti! Ili… preselite se u Australiju! Zar to nije fantastičan prijedlog? Sunca koliko hoćeš. I toplo i sunčano, a i Božić se može na plaži u gaćama slaviti. O Novoj godini da ne pričamo. Božanstveno!
Što se tiče trošenja previše električne energije zbog svog tog mraka, možda nisu čuli, ali postoji jedan fantastičan izum, a zove se štedna žarulja. Fascinantna je, zaista. A ako bi zaista željeli uštedjeti tijekom zime, predlažem i kresanje energije kod grijanja prostora. Ugasite grijalice, radiatore i peći. Ogrnite se dekicom, maznite jedan konjak iz čokanjčića, pojedite porciju graha i ta-da! Vjerujte mi, ušteda je ogromna!
Ali zapravo, planeta je kriva. Prokleta bila ona cijela jer se tako idiotski vrti oko Sunca pa vas zakida za toliko voljenu svijetlost, jelda? Tko li ju samo tako moronski postavi da mi je znati pa vas par mjeseci u godini tjera da se patite sa 8 sati dana i čak 16 sati mraka? Strahota svjetska! Ako preživite ovo zimsko vrijeme, ja vam se divim. Zaista. Jadni vi.
ponedjeljak, 19.10.2009.
I'm a Gleek
Ubilo me ovo vrijeme, moram vam priznati. Evo već sam tjedan dana slinava, šmrkava i generalno se ljigavo osjećam. A s obzirom da sam u ofsajdu, slabo ispunjavam i svoje bračne dužnosti tako da je i Ljubica u ofsajdu, a do kada će ne zna se.
Nego, potaknuo me Partizanin post od neki dan da napišem par redova. Krenulo je to u petak kad mi se Partizana javila sva u fangirl zanosu i guguće mi kroz sms kako, kuku lele, ima upoznat jednu divnu estradnu damu, a Kika već oštri sjekiru jerbo ju ne impresionira Patrizanin fangirl zanos, čak naprotiv. Ali barem ja razumijem Partizanu i taj zanos jer ga i ja osjećam često. Kao i Kika, ni Ljubica nije impresionirana mojim izljevima dragosti prema drugim tetama i samo čekam kad će me raspalit toljagom po glavi da ću sve zvijezde vidit. A ne mogu si ja pomoći kad gledam, recimo, Fringe, a Anna Torv onako u odijelcu i sva skeptična niš ne vjeruje kriminalcima i onda ih još ganja s pištoljem. Ma dođe mi da ju oženim odmah, eto što mi dođe. Ali eto, to moja Ljubica ne razumije, ali trpi još za sada. Kaže, dok god ja uzdišem za imaginarnim tetama neće vikat na mene.
A kad smo već kod fangirl mentaliteta, dajte da vam predstavim par serija koje jako volim gledati u zadnje vrijeme. Prvo, gorenavedeni Fringe. Ako niste jedni od onih koji su nepristojni i šakom i kapom krše copyright zakone pa serijice gledate samo na svom TV-u, onda možda i ne znate da Dosjei X imaju mlađu (ali vrlo ambicioznu) seku koja se zove Fringe, ili kako bi to naši vjerojatno preveli: Na Rubu. A zove se Na Rubu jer se bazira na rubnoj znanosti. Dramatična je, komična, zabavna i puna misterije i akcije. I ima puno Anne Torv što se ispostavilo kao izuzetno veliki plus.
Da, i ima vrlo kul najavnu špicu. Ja ju jako volim.
A sad nešto zbog čega bi me se Partizana mogla odreći. Naime, radi se o seriji Parks & Recreation. Dok nije ova serija imala svoju premijeru, 30 Rock je bio najbrilijantnija humoristična serija na programu. Moram priznati, draga Partizana, ako ovo čitaš, da mi je Parks & Recreation daaaaaaleko bolja. Jednostavno jest.
Oni koji imaju Fox Crime možebitno su naletjeli na seriju Castle. Jedna je od onih kriminalističkih, policijskih serija koje se na prvi pogled čine iste. Ali ova nije. Puna je fantastičnih replika, britkog humora i, naravno, Stane Katic sa pištoljom, policijskom značkom i kožnom jaknom. VOLEM!
Ali ono što me apsolutno oduševilo ove sezone jest Glee. Glee je serija o školskom show klubu, nešto između školskog orkestra i zbora ali puno puno izvanrednije. Glee je, više-manje, mjuzikl za male ekrane koji vas oduševljava svaki tjedan sve više i više.
Dokaz? Prvo promo za seriju:
Onda Queen
I onda Beyonce u najkul izvedbi ever:
Eto. Toliko o tome. Sad sam mirna idućih mjesec dana.
utorak, 22.09.2009.
Pred svekolikim pučanstvom proglašavam ovu pjesmu mojom theme song za dvijetisućedevetu
subota, 12.09.2009.
Nije sve tako crno
Nisam fotograf, ali volim držati fotoaparat u rukama i fotografirati, najviše ljude. Prijatelji, poznanici i pokoji kućni ljubimac saznali su to iz prve ruke. Prošlih sam godina puno fotografirala, ali onda sam ostala bez aparata i morala sam taj svoj hobi staviti na back burner. Neki sam dan slučajno dospjela u posjed jednog malog Canona i odmah si dala oduška. Da to proslavim, dajem vam na uvid nekoliko fotografija iz mog opusa.
BTW, ima li zainteresiranih kandidata za poziranje? Mr.T? Znam da si ti vrlo stidljiv kad je kamera u pitanju, ali možda se predomisliš? ;)
Plus, crvena vrpca je tu jer sam lijena pa mi se ne da skidati tagove.
